Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković

Večeras je u predvorju naše škole održan komemorativni skup kojim smo se oprostili od našega prijatelja i kolege, učitelja Željana Brljevića (1960. – 2023.). Iako smo znali za njegovu dugotrajnu i iscrpljujuću borbu s bolešću, njegova smrt sve nas je rastužila i duboko potresla. Od Uče smo se oprostili dostojanstveno i dirljivo; prigodnim stihovima, biranim riječima i fotoalbumom punim divnih uspomena na dobrog duha naše škole, a osjećaje učitelja i učenika u riječi je pretočila ravnateljica Žana Dodig:

Sve nas je rastužila i potresla vijest povodom koje smo danas svi zajedno u našoj školi: naputio nas je naš Željan. Okupili smo se u školskom predvorju koje je svjedokom brojnih sretnih trenutaka u kojima je i Željan sudjelovao, a sad se, iako smo znali koliko ga njegova bolest iscrpljuje, s nevjericom i tugom opraštamo od našega prijatelja i kolege, dobroga duha ove škole. Teško mi je govoriti u ovom trenutku  jer tuga ne da riječima iz grla, a htjela bih vas, barem pokušati utješiti toplim i istinitim  riječima o vašem suprugu i ocu, našem učitelju s kojim je bila čast dijeliti školski suživot.

Željan je bio učitelj koji je istinski volio svoje učenike i sa žarom ih je poučavao. Kao školski djelatnik bio je pokretač  i sudionik brojnih društvenih i kulturnih događanja u našoj školi te je u svakome trenutku bio spreman pomoći bilo kolegi bilo učeniku. Sve  nas je pokretao svojom vedrom naravi, smislom za humor, pristupom životu; uvijek je  bio spreman za pjesmu i smijeh, a iznad svega, bio je čovjek velikoga srca, osoba na koju se uvijek možeš osloniti.

Teško je ovdje i sada sažeti sve ono što smo sa Željanom imali dijeleći radosti i žalosti prosvjetarskoga posla... Teško je spomenuti sve generacije učenika koje su bile počašćene time što im je on bio učitelj. Uvijek ozbiljan i odmjeren, brižan odgajatelj, suradljiv i odlučan razrednik, isti od prvoga dana kad je kročio u ovu školu - 6. rujna 1982., do posljednjeg održanog sata u učionici broj 33.

Željan je prije svega bio naš prijatelj, bio je čovjek kojega su svi voljeli: učenici, kolege, suradnici, folkloraši,... I po tome ćemo ga pamtiti.

Pamtit ćemo ga po veselju koje  je donosio, pjesmi i plesu koje je uvijek rado započinjao. Sve što je radio, radio  je srčano i uspješno; takav je bio učitelj u učionici, kolega u zbornici, folkloraš, čuvar tradicije i baštine neretvanskoga kraja.

Naš Željan, Učo, bio je vedra duša koja je uvijek i svugdje davala cijeloga sebe, i takav će zauvijek živjeti u našem sjećanju.

Draga Mire, i djeco našega Željana, znajte da smo uz vas i da iskreno suosjećamo s vama; osjećaji su to cijele škole kao i brojnih drugih ljudi koji su duboko cijenili i voljeli vašega supruga i oca. Svojom osobnošću, svojim radom i životom ostavio je veselu i trajnu uspomenu u svima nama.

Dragi Željane, hvala ti na svakom osmijehu koji si nam izmamio, svakoj riječi i pjesmi koju si nam darovao. Počivaj u miru na nebeskim prostranstvima, a mi ćemo te zauvijek čuvati s nama, u tvojoj i našoj školi.

Učenik Robert Glavinić pročitao nam je svoje pismo učitelju Željanu; do posljednjeg retka ispunjeno toplim dječjim željama za ozdravljenje i lijepim riječima.

Sve večeras izgovoreno i doživljeno, kao i osjećaji koje su dijelili Željanova obitelj, kolege, učenici i prijatelji svjedoče o snazi, vedrini i dobroti koju je naš Učo imao.