Svake godine 18. studenoga cijela Hrvatska, pa tako i naša škola, s dubokim pijetetom obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Ljudi kojih se danas sjećamo prije 34 godine stali su na bedeme naše Hrvatske i da oni tada nisu bili tako hrabri i odlučni, možda mi danas ne bismo ovdje slobodno živjeli. Najmanje što možemo učiniti za naše branitelje i civile poginule u Domovinskom ratu jest biti zahvalni na njihovoj žrtvi, prepričavati i poučavati strašnu ratnu povijest Hrvatske, da se nikad ne zaboravi. Učenici i učitelji naše škole s tugom, zahvalnošću i ponosom pripremili su prigodni program – podsjetnik i zahvalu za sve što su Vukovar, Škabrnja i ostali ranjeni gradovi i mjesta dali za slobodu Hrvatske.
Večer sjećanja otvorila je učiteljica hrvatskoga jezika Ivona Martinović Riječju prvom najsnažnijeg glasa Vukovara Siniše Glavaševića. Učenici Ante Ramić, Anamarija Volarević i Paola Ćelić dostojanstveno su krasnoslovili stihove Mislava Kontića i Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića uz instrumentalnu pratnju učenika Rite Dominiković, Fride Brkić i Vite Medića. Iva Repeša (tehnička urednica i montažerka), Erika Malezija, Marta Ćelić, Iva Dominiković, Jakov Zovko, Josip Talajić, Ena Nižić i Bruna Gujinović članovi su naše mlade filmske ekipe koja je ovom prigodom priredila svoj prvi videouradak Vukovar – grad koji je preživio sve. Školska klapa sve je nazočne dirnula izvedbom vječne skladbe Ne dirajte mi ravnicu. Voditeljica priredbe bila je učenica Marta Ćelić.Program obilježavanja osmislile su i realizirale učiteljice Ivona Martinović, Zrinka Boras i Ljupka Sršen Gutić; tehnička podrška bio je kućni majstor Mijo Markota.
Stihovi i note što smo ih večeras čuli u našoj školi potvrda su i obećanje da ćemo zauvijek čuvati uspomenu na Vukovar, Škabrnju i sve žrtve Domovinskoga rata.
