U četvrtak, 1. veljače 2024., sunčan i topao zimski dan, učenici 3.a i 4.b razreda iskoristili su za terensku nastavu. Sa svojim učiteljicama Katarinom Petković Galov i Nevenom Matagom posjetili su Prirodoslovni muzej te Arhivski sabirni centar u Metkoviću.
Povezujući nastavne sadržaje iz prirode i društva o prošlosti našeg zavičaja bilo je zanimljivo vidjeti raznovrsnost ptičjih vrsta koje su nekada obitavale u našem kraju.
Učenici su se najprije upoznali s modernom unutrašnjošću muzeja te su naučili kako je za sve zaslužan Dragutin Rucner, hrvatski ornitolog, koji je začetnik ideje o ovako vrijednoj zbirci. Lovačko društvo je osiguralo sredstva potrebna za istraživanje ornitofaune, a zauzvrat su izrađivani preparati za zbirku. Ornitološka zbirka u Metkoviću za javnost je otvorena 1952. godine u prostorijama Lovačkoga društva i sastojala se od 240 preparata ptica. Prirodoslovni muzej Metković u sadašnjoj zgradi otvoren je 17. srpnja 2015. godine. Prva prostorija muzeja posvećena je njegovom začetniku koji je i prikupio veći dio ornitološke zbirke. Kroz ostale prostorije muzeja kružno se protežu trodimenzionalni prikazi vodenih i kopnenih staništa delte rijeke Neretve – od močvare, tršćaka i kanala, longitudinalnog vodenog toka rijeke, kamenjara i točila, šumskih staništa pa do antropogeno uvjetovanih naselja i poljoprivrednih površina. Oduševljenje učenika i znatiželju za istraživanjem potaknuli su brojni interaktivni, video i zvučni sadržaji muzeja.
Sljedeće odredište bio nam je Arhivski sabirni centar gdje nas je dočekala zaposlenica Paulina Šiljeg koja nas je provela kroz sve prostorije te nam pripremila vrlo zanimljive sadržaje. Ovaj Arhivski sabirni centar u Metkoviću dio je Državnog arhivskog centra u Dubrovniku, a osnovan je 2002. godine. Arhivski sabirni centar Metković-Opuzen-Ploče sa sjedištem u Metkoviću prikuplja i čuva arhivsko gradivo s područja Neretve. Uz mnoga pitanja saznali smo što je to arhiv, kako se razlikuje od muzeja ili knjižnice te čime se bave djelatnici arhiva. Posebno je bilo zanimljivo čuti što se to čuva u arhivu te zašto bi učenici u budućnosti mogli doći u arhiv. U spremišnim prostorijama vidjeli smo kako se čuva arhivsko gradivo te koliko su bitni uvjeti u kojima se čuvaju. Oduševili su nas primjeri imenika i dnevnika te matičnih knjiga u papirnatom obliku, kakve više nemamo prilike vidjeti. Stara pisanka pokazala nam je koliko je krasopis koji se u prošlosti njegovao u našim školama uredniji i ljepši od naših današnjih rukopisa. Pregledali smo i neke važne dokumente te razglednice i fotografije koje su sačuvane u arhivu. U arhivskoj knjižnici upoznali smo se i sa zavičajnom zbirkom knjiga koje djelatnici arhiva koriste u svakodnevnom radu.
Puni dojmova krenuli smo natrag u školu gdje smo nastavili s nastavom, a ovakav način učenja kroz terensku nastavu bio nam je iznimno zanimljiv i poučan.
