Petaši već nekoliko tjedana s nestrpljenjem iščekuju subotu 3. lipnja jer je za taj dan bio zakazan njihov jednodnevni izlet. Prije dogovorenih 6.45 sati svi su već bili pred školom i s bučnim veseljem htjeli zauzeti svoje mjesto u autobusu.

Prvo odredište bio nam je Imotski. U društvu vodiča čuli smo sve o zanimljivoj povijesti i brojnim legendama iz povijesti grada, ali ipak, najzanimljivije je bilo pokušavati ubaciti kamenčić u Crveno jezero. Znali smo da to nikome ne uspijeva, vodič nam je objasnio i zašto, ali svi su ipak htjeli pokušati. Modro jezero također ima svoje zanimljivosti i legende, a svidjelo nam se i kako je uređen vidikovac s kojega smo ga promatrali. U hladu pored spomenika na Topani slušali smo sat povijesti o svim najvažnijih povijesnim trenutcima grada Imotskoga. Nakon toga svim je prijala mala šetnja i sladoled u gradu.

S gradom Sinjem smo se susreli kod skulpture alkara kopljanika na konju koja je postavljena na samom početku Alkarskoga trkališta. U obilasku Sinja dva su nas mjesta oduševila: Svetište Gospe Sinjske s crkvom koja je posvećena  Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i Muzej Sinjske alke. Nakon gledanja filma o nastanku viteške igre alke, u Muzeju smo se najduže zadržali pored eksponata koji je prikaz alkarske povorke načinjen u prirodnoj veličini. Kamere na mobitelima bljeskale su bez prestanka…

Ni nevrijeme koje se nadvilo nad Sinjem nije nam pokvarilo ugodan izletnički dan. Kad je kiša prestala, mi smo bili pred ulazom u špilju Vranjaču. Smještena je u podnožju središnjeg dijela planine Mosor, s njene sjeverne strane, na području Dugopolja. Izvana jedva uočljiva, iznutra veličanstvena. Prepuna je sigastih ukrasa različitih boja i oblika. Naravno da je izazvala oduševljenje i kod svih nas. Šetnja duboko pod zemljom bila je najbolji mogući završetak našega izleta.

Onda još po jedan sladoled na odmorištu Mosor i pravac – Metković!