UNESCO je na današnji dan prije 18 godina donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika. Istraživanja pokazuju kako polovici od šest tisuća svjetskih jezika prijeti nestanak u idućih nekoliko naraštaja, jer polovicu svih jezika govori samo deset tisuća i manje govornika, a čak četvrtinu samo tisuću osoba. Obrazovni sustavi širom svijeta i internet zanemaruju tisuće jezika, što ugrožava i bogatstvo ljudskog znanja.

Nestanak bilo kojeg jezika gubitak je i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje. Svakog trenutka čak 13 europskih jezika može izumrijeti. Ugrožena su 33 europska jezika, a na popisu zemalja u kojima će uskoro nestati pojedini jezici (narječja i dijalekti) je - uz Bugarsku, Italiju, Grčku, Finsku, Norvešku i Letoniju - i Hrvatska.

Zbog svega, Međunarodni dan materinskoga jezika mora stalno podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.

Mi, učitelji hrvatskoga jezika svakodnevno održavamo i podržavamo svijest o vrijednostima materinskoga jezika jer, ne zaboravimo, hrvatski se jezik voli znanjem.

 Neka nam velike riječi Artura Bagdasarova budu nit vodilja u čuvanju i njegovanju materinskoga nam jezika  hrvatskoga: Čovjek koji ne poštuje svoj jezik i baštinu ne poštuje ni svoj narod, a tko ne cijeni svoj narod ne cijeni ni svoju mater jer mati daje materinski jezik. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati.