Mjesec hrvatskog jezika, ustanovljen 2014. (inicijativom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje), spaja značajne vremenske podsjetnike na važnost i vrijednost jezika u životu svih ljudi, ali i nacije. Započinje obilježavanjem Međunarodnog dana materinskog jezika, sad već tradicionalne manifestacije bogatstva jezičnog izraza današnjice i jezične baštine. Završava simbolikom 17. ožujka, kada je (znamo to tek iz današnje perspektive dobro) sudbinski važna Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika objavljena u časopisu Telegram 1967. g.

  Hrvatski jezik – majka Hrvata, kolijevka naroda, pečat identiteta i zajedništva. Preživio je burna stoljeća i mijene: od prvih zapisa na kamenu i pergameni, začinjavaca, bisera naše književne ostavštine, pokušaja jezičnog sjedinjenja, tuđinskog zatiranja i obezvrjeđivanja do konačne samosvojnosti i međunarodnog priznanja.  Na tom trnovitom jezičnom putu tijekom minulih stoljeća, počevši od kraja srednjeg vijeka, bilo je više pokušaja sistematičnijeg zapisivanja i opisivanja oblika hrvatskog jezika i njegove pojavnosti. Ta prva jezikoslovna djela, naizgled opusom skromna i jednostavna, temelj su hrvatske lingvistike. 

  U susret Mjesecu hrvatskog jezika učenici 6. c (uz pomoć nastavnice Helene Bjeliš) izradili su mali podsjetnik na prve hrvatske jezikoslovce. Ljude koji su svojom strpljivošću, višegodišnjim trudom i znanjem te sviješću o važnosti svoje misije uobličili djela koja su desetljećima nakon njihovog postojanja odgajala i poučavala generacije. Iz njihova životopisa izabrali smo najvažnije i manje poznate zanimljive činjenice.

Tijekom Mjeseca učenici naše škole sudjelovat će i u drugim prigodnim školskim aktivnostima.

Po njemu sam ono što jesam,

On otkriva našu mudrost i strast.

Po njemu znadem tko sam, gdje sam,

On našu brani stoljetnu vlast.

...

U njemu je sve pisano o nama.

Po njemu smo narod, on naša je bit.

I žrtvenik je našeg stoljetnog hrama...

                           (Zlatko Tomičić, Hrvatski jezik)