NA KRAJU STAZE DUGE OSAM GODINA

      Došao je i taj dan, dan kad se opraštamo i rastavljamo od naše osnovne škole u kojoj smo naučili mnogo toga, ne samo činjenica već i o životu. U jednu ruku mi je drago jer postajem odrasliji i odlazim na višu razinu školovanja, postajem zreliji… No, naravno, žao mi je jer moram napustiti svoje prijatelje i nastavnike. Napustiti ih bez pravoga oproštaja, proslave, razredne majice, zajedničke fotografije, oproštaja s nastavnicima! Zašto se to baš nama moralo dogoditi?

     Osam godina proveli smo tu… Od sramežljivoga ulaska u razrede i sjedanja u školske klupe došli smo do toga da su nam nastavnici postali dobri prijatelji, a školskim prostorima šetali smo  kao našim drugim domom. Teško je rastati se nakon svih ovih zajedničkih godina i sati. Plakali smo, smijali se, veselili, ljubili, mrzili, strepili... Stekli smo mnoge prijatelje, putovali, zabavljali se,  zaljubljivali i odljubljivali... Sjećam se zbijanja šala s prijateljima kada se na satu suzdržajemo da nas smijeh ne obuzme kako ne bismo dobili opomenu; sjećam se nervoze i neizvjesnosti na dan vraćanja testova ili usmenih odgovaranja; sjećam se suza zbog loših ocjena i osmijeha zbog dobrih. Sjećam se svakog dana koji sam proveo u školi. Nekad i nisam htio ići, bojao sam se testova, ispitivanja, a  bilo je i dan kada sam jedva čekao školu, nedostajali su mi prijatelji, druženje, učenje, školska natjecanja…

     Ne mogu ni zamisliti taj dan -  dan kad  ćemo doći još jednom u školu i to će biti kraj - više se nećemo vraćati! Teška srca ćemo se morati oprostiti od škole i prijatelja...  Kroz glavu mi je proletio filmić kad sam se trebao poredati s ostalim prvašima prvog dana u školi. Nisam se mogao odvojiti od mame. Sjećam se i kada sam zaplakao  jer sam zaboravio ponijeti dres omiljenog igrača da bih ispao važan pred prijateljima, sjećam se sklapanja novih prijateljstava u petom razredu, novih nastavnika, prve simpatije... Bilo je teško priviknuti se na novo društvo, okruženje... Svemu tome došao je kraj! Kraj staze duge osam divnih godina!

     Ponekad smo se i ljutili na naše nastavnike jer su nas možda kritizirali ili nam rekli svoje mišljenje koje nam se baš nije svidjelo, ali na kraju shvatimo: koliko god nam se njihova mišljenja ne bi sviđala – bila su točna. Željeli su nas pripremiti za bolji i lakši put u život, neki od nas to tek sada shvaćaju! Znam da će nam sve što smo naučili u osnovnoj biti potrebno u daljnjem školovanju. Kada odemo u srednju školu, doći ćemo Vam, doći ćemo svima... Posjetiti ćemo Vas i zahvaliti na svemu što ste nam pružili tijekom školovanja u osnovnoj školi. Dragi nastavnici, hvala vam što ste nas trpjeli ove četiri duge godine, puno puta smo vas naljutili i rastužili svojim ponašanjem i ocjenama, ali znali smo se i truditi kako biste vi bili zadovoljni našim radom! Hvala vam na strpljenju koje ste imali za nas, opraštali nam nenapisane i zakašnjele zadaće - virtualne i stvarne, uvijek ste imali puno strpljenja s nama!  Mislim da ste većinu nas naučili i da je u životu važno ponajprije biti ČOVJEK!  Od srca vam hvala svima!        

     Nezamislivo mi je da ću morati otići, napustiti prijatelje koji su sa mnom boravili svaki dan u učionici, poznate nastavnike, kabinete, hodnike, igrališta... K tome, ova grozna škola na daljinu koju nam je donijela pandemija oduzela nam je ono čemu smo se tako radovali – proslavu posljednjega dana – naš rastanak s osnovnom, s razrednicom, s nastavnicima, čistačicama, ravnateljicom, prijateljima… Tko nam je ukrao naš rastanak? Možete li nam ga, molim vas, vratiti!!

     Teško će biti otići u novu školu, naviknuti se na potpuno novo društvo, nove nastavnike. Moji osjećaji se miješaju: jako sam sretan i jako tužan! Radujem se svom odrastanju, jako se radujem, ali bih volio još malo ostati osnovnoškolac. Osnovna škola je najljepši  period u mom životu,  znam da će i ostati. Prošli smo dosta toga zajedno, ja i moj 8.a! Dragi moj razrede, nikad vas neću zaboraviti! Ni jednoga od vas! Uvijek i zauvijek bit ćete dio moga života!

                                                                      Dominik Jerković, 8.a