U zborniku su objavljeni literarni i likovni radovi koje su odabrala dva prosudbena povjerenstva, a među njima i jedan literarni rad iz naše škole. Jedan, ali vrijedan! Napisala ga je Ana Cvitković, učenica 8.a razreda uz potporu vjeroučitelja Marinka Tošića, a rad nosi naslov „Krunica moga djeda“.

Promocija zbornika održat će se 5. prosinca 2019. u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.

KRUNICA MOGA DJEDA

U mom životu postoji mnogo osoba koje su mi drage: mama, tata, brat, baka, ujak, ujna, ali posebno mjesto u mom srcu zauzima moj djed.

Njega više nema, ali ja još uvijek pred svojim očima vidim velike, umorne, žuljave ruke koje neumorno mole i drže drvenu krunicu.

Kad sm bila mala, djed je stalno radio. Njegov ulazak u kuću je bio kratak, ali drag. Bio je to dnevni obrok, kratak odmor i ponovno odlazak na posao. Taj odmor meni je bio najdraži dio dana. Uzimali smo sa staroga trošnog ormara molitvenik listova starih kao papirus. Ja sam imala najljepši zadatak; pronaći molitvu, uzeti drvenu krunicu, sjesti kraj djeda i započeti. Naučih tako mnoge molitve i upoznah mnoge preporuke. Sjećam se da smo ponekad i pjevali. Posebno mjesto u mom srcu zauzima pjesam „Radujte se narodi“.

Vrijeme je prolazilo, a taj kratki dnevni odmor postajo je sve duži i duži, a naporan rad sve kraći i kraći. Bilo mi je drago jer smo djed i ja više vremena provodili skupa i ne sluteći da se u pozadini svega krije teška bolest – Alzheimer.

Odnijela je sve.

Odnijela je stvari, prijatelje, mene, ali nešto što nikad nije odnijela bila je naša drvena krunica i molitva. Nije ju ispuštao iz teških, radničkih ruku. Vrtio ju je i molio bez prestanka i kada me više nije prepoznavao.

Sjećam se posljednjeg Božića. Djed je bio iscrpljen i pomalo tih. Sjela sam kraj njega i počela mu pjevati. Cijelo poslijepodne smo pjevali i više puta ponavljali nezaboravne stihove „Radujte se narodi“. Iduće jutro djeda više nije bilo. Otišao je raspjevan i s drvenom krunicom u rukama. Mislim da je bio sretan.

Danas se s radošću sjećam djeda, žuljavih ruku i drvene krunice, samo jedna mala suza niz obraz krene kad za Božić zapjevamo i na trenutak vrijeme u prošlost vratimo.

Ana Cvitković, 7. A

Osnovna škola don MihovilaPavlinovića, Metković