Najbolji prijatelj, hrana, poslastica, začin života, prozor u ljudsku dušu, živ glas ljudskog postojanja i dostignuća samo su neki od metaforičnih naziva za KNJIGU.  Prema njoj nitko nema  niti  bi smio imati ravnodušan stav.  Ostati ravnodušan na knjigu znači ne biti svjestan  ljudske znatiželje,  dosega ljudskog duha, imaginacije i stvaralaštva.  Dakle, svega onoga što ljude pokreće ka napretku i  onoga na čemu su civilizacije izgrađene. Neposrednu korist imamo iz tehničkog znanja i znanstvenih dostignuća, ali ne smijemo umanjivati značaj književnosti  kao umjetnosti riječi  jer ona  izgrađuje ljudski um.

   Da  riječ može pokrenuti mase, dobro je znao jedan od najznačajnijih spisateljskih umova hrvatske povijesti. Iako ostaje nejasno zašto je Marko Marulić , nakon što ju je dovršio 22. travnja 1501., ostavio  svoju “Juditu“  u rukopisu punih 20 g., i danas ona predstavlja kamen temeljac žive, “narodne“, hrvatske svjetovne književnosti. A njezin tvorac, kako ga i  Meštrovićev kip prikazuje, s knjigom u ruci simbol je hrvatske riječi.  U spomen na Marulića i odlukom Hrvatskog sabora iz 1996.  svake se godine  22. travnja obilježava Dan hrvatske knjige.