Deklaracija je objavljena u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Ona je simbol borbe za samostalnost hrvatskoga jezika, njegove bogate  kulturne baštine,  borbe da hrvatski narod svoj jezik naziva vlastitim, a ne tuđim imenom.

Važno je čuvati materinski jezik i zaštititi ga od prevelikog utjecaja stranih jezika. Zato se u tjednu kada obilježavamo Dane hrvatskoga jezika u mnogim osnovnim i srednjim školama organiziraju prigodni programi i aktivnosti s ciljem podizanja jezične kulture, boljeg upoznavanja našega jezika i njegove povijesti te razvijanje ljubavi prema hrvatskom jeziku. Učenicima se skreće pozornost na ulogu i važnost koju hrvatski jezik ima u svakodnevnom životu, a u sklopu nastave učenici provode jezične aktivnosti, uče o njegovom povijesnom razvoju i jezičnim osobitostima na različite načine (jezični kvizovi, predstavljanja literature o hrvatskom jeziku, jezične radionice).

I u našoj školi ova manifestacija bit će prigoda da se tijekom nastavnih sati materinskoga jezika provode različite aktivnosti usmjerene ka postizanju toga cilja: razgovarat ćemo o važnosti Deklaracije i općenito o povijesti našega jezika, krasnoslovit ćemo stihove o hrvatskome jeziku, bilježiti i komentirati izreke o jeziku, kreirati prigodne plakate, učiti i voljeti svoj hrvatski jezik.

Svaka dva tjedna u svijetu izumre jedan jezik.

Za stotinjak godina izumrijet će polovica svjetskih jezika.

Hoće li i hrvatski jezik biti među njima?

To ovisi i o nama!

zaplakao sam hrvatski

zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatski govorim
šapćem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve

Pajo Kanižaj