Njezino ime dolazi od latinske riječi lux, lucis, a znači svjetlo. Simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić. Spominje se kao navjestiteljica boljih vremena jer iza njezina spomendana, dani su sve duži pa se uobičajilo reći kako sveta Lucija, mrak ubija. Bladan sv. Lucije obilježava se mnogim običajima koji nas uvode u predbožićno raspoloženje.

Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.

Na dan svete Lucije sije se pšenica, simbol obnove života i plodnosti, a njezino zelenilo priziva plodnost, blagostanje i obilje u nadolazećoj godini.  Tradicija sijanja božićnog žita u prikladnim posudama očuvala se  do danas. Do Božića pšenica  naraste i tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Što pšenica iznikne gušća i sočnija, smatra se da će godina biti rodnija i bogatija. Običaj nalaže da se pri sijanju pšenice uključe svi ukućani. Običaj je to kojemu se posebno vesele djeca jer od tog dana imaju svaki dan do Božića poseban zadatak - zalijevati pšenicu i provjeravati napreduje li dobro.

Za kraj, želimo sretan imendan svim Lucijama, Lucama, Lucijanima…