2018-03-12 12:14:20

Kao vječno more sinje

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga! …

(Petar Preradović, Jezik roda moga)

Danom kad se prisjećamo tiskanja prve hrvatske knjige – Misala po zakonu rimskoga dvora – 22. veljače započeo je Mjesec hrvatske knjige, a sredina ožujka posebno je posvećena spomenu na borbu za opstojnost i samostalnost našega hrvatskog jezika.

Naime, prošlo je više od pola stoljeća otkad su naši jezikoslovci objavili Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, dokument kojim se nastojalo dokinuti jezični unitarizam u jugoslavenskoj federaciji, a kojim bi srpski jezik, pod srpskohrvatskim imenom, postao jedinstveni državni jezik, propisan jedinstvenim  pravopisom i nazivljem. Umjesto toga predloženo je da se zajamči jednakost i ravnopravnost četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga te je istaknuto da je potrebno osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira, otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju. Deklaraciju je poduprlo osamnaest znanstvenih i kulturnih ustanova u Hrvatskoj -  Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika, Institut  za jezik JAZU…, a objavljena je 17. ožujka  1967. u tjedniku  Telegram. Hrvatski sabor je 1997. godine odlučio da se Dani hrvatskoga jezika održavaju svake godine od 11. do 17. ožujka. U tom bi razdoblju trebalo u cjelukupnome javnom životu, a posebno u kulturi i školstvu posebnu pozornost posvetiti vrijednostima istaknutim u Deklaraciji i značenju koje ona ima u hrvatskoj jezičnoj povijesti.

Jezik je jedan od simbola nacionalnog identiteta i mi u školi smo itekako svjesni te činjenice, stoga svoje učenike ne učimo samo slovnicu i pravopis već  želimo u njima pobuditi osjećaj za jezik; učimo ih voljeti svoj jezik.

Kao podsjetnik na veliki doprinos Deklaracije u borbi za samostalnost i jedinstvenost  hrvatskoga jezika učiteljice hrvatskoga jezika Ivona Martinovi ć i Ivana Vatović su sa svojim učenicima izradile prigodne plakate u predvorju naše škole.

I ne zaboravimo: hrvatski se jezik voli znanjem!


Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković