Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića Metković

Hrvoje Hegedušić; STOJI GRAD

Stoji grad
Pod kišom čelika, ognja i smrti
gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad
Stoji grad
Vječan ko narod ponosno stoji
U posljednje dane dušmanu broji
Vukovar,Vukovar 

Stoji grad!

Herojstvo branitelja i izuzetno značenje koje je tromjesečna obrana Vukovara imala u opstanku i obrani cjelokupne hrvatske države pretvorili su Vukovar u simbol hrvatskog otpora ratnoj agresiji. Bitka za Vukovar bila je najveća bitka Domovinskog rata jer Vukovar 1991. nije branio samo sebe, već i cijelu Hrvatsku. Danas je važno znati i prenositi istinu o Domovinskom ratu jer istina o velikoj tragediji Vukovara i njegovih branitelja nikada ne smije pasti u zaborav.

Iz majčinog krika sloboda se rada
I uskoro bijela zaplovit će lađa
Do sunca.
Iz krvi i bola niknut će cvijeće
I nikada narod zaboravit neće
Vukovar.
Stoji grad!

Sjećamo se kolone prognanih Vukovaraca, patnje i bola na njihovim licima, slika razrušenog Vukovara, Ovčare, ubijenih i mučenih ljudi, Siniše Glavaševića i potresne Priče o gradu. Svake godine, tako i ove, s divljenjem i ponosom govorimo o Siniši Glavaševiću i njegovom nezaustavljivom glasu koji je probijao sve opsade, obruče i podrumske zidove. Njegovi tekstovi kao najiskrenija svjedočanstva iz opkoljenog grada, ali i svjedočanstva mnogih, neznanih Glavaševića, koja tek čekaju da budu otkrivena, poruke su života u vrtlogu rata, jačaju nas i danas kad se s tugom sjećamo obljetnice Vukovara:

„Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali i primili prvi poljubac, netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi."  

U koloni naših sjećanja prignimo glave, poklonimo se Gradu junaku i njegovim junacima, čuvajmo Vukovar da smrti takve više nikad ne bude. Neka nikad ne zađu u zaborav njegova žrtva i njegovi junaci, neka vječno svijetle istinom, mirom i nadom. Pod srcem Hrvatske neka mirno živi naš Grad heroja zagrljen obalama Dunava i Vuke.

Odmori se, Grade, od posljednje bitke.

Vrisak je utihnuo, postaješ legenda života. 

A kad jednom ljubav otključa sva vrata,

Ranjeni će kriknuti: „Nikad više, nikad više rata!“    

              (Martina Baričević, Legenda Vukovaru)

Tonka Plećaš, 6.a

Grade plača i boli

Grade plača i boli, 

Hrvatska te tvoja voli.

Narod će ti tvoj 

pjesme pjevati, 

tugu odnijeti,

sreću donijeti. Ti ćeš uvijek

Grad heroj biti. 

Biti i ostati.

Grade plača i boli, 

Hrvatska te tvoja voli.

Eva Mihaljević, 6.a